Kako je pao “ŠTIT PRIVATNOSTI”

Prije svega trebamo razumjeti što je Privacy Shield. To je Odluka o europsko-američkom sustavu zaštite privatnosti donesena je 12. srpnja 2016. koja predstavlja GDPR-om predviđen mehanizam zaštite na temelju odluke o primjerenosti. Ono je okvir, mehanizam zaštite kojim se štite temeljna prava građana EU-u čiji se osobni podaci prenose u SAD u komercijalne svrhe te se osigurava pravna jasnoća poduzećima koja se u poslovanju oslanjaju na transatlantski prijenos podataka.

 

Na primjer, prilikom kupnje na internetu ili korištenja socijalnim medijima u EU-u osobne podatke u EU-u može prikupljati podružnica ili poslovni partner američkog poduzeća i potom ih prebaciti u SAD. Primjerice, putnička agencija iz EU-a može poslati imena, podatke za kontakt i brojeve kreditnih kartica hotelu u SAD-u koji je registriran u sustavu zaštite privatnosti.

 

Privacy Shield pružao je visoku razinu zaštite prilikom prijenosa podataka, međutim, GDPR  u članku 44. uređuje opće načelo prijenosa osobnih podataka u treće zemlje ali i u druge treće zemlje iz tih zemalja, a s kojim se Privacy Shield nije u potpunosti uskladio.  Kada je u pitanju prijenos na temelju Odluke o primjerenosti, što je slučaj s Privacy Shield, nadzorno tijelo ima dužnost obustaviti ili zabraniti prijenos osobnih podataka u treću zemlju kada smatra da klauzule o zaštiti podataka nisu ili ne mogu biti poštovane u toj zemlji i da se zaštita prenesenih podataka koja se zahtijeva sukladno GDPR ne može osigurati drugim sredstvima. Isto vrijedi i za prijenos podataka iz te treće zemlje u neku drugu treću zemlju, a što nije bilo regulirano sa Štitom privatnosti niti je takvo nešto predviđeno samim zakonodavnim sustavom SAD. Analogno s time, dovodi se u pitanje i postupanje javnopravnih tijela (uključujući sigurnosne službe i drugo) u pitanju zaštite osobnih podataka u postupanju po službenoj dužnosti te postupanje u svezi ostvarivanja prava zaštite  EU građana onda kada dođe do povrede njihovih osobnih podataka (kao što je ostvarivanje pravnih zahtjeva kada dođe do povrede osobnih podataka).

Europski nadzornik za zaštitu podataka još je 2016. godine u svom Mišljenju o nacrtu odluke o primjerenosti zaštite privatnosti između EU-a i SAD-a naglasio da “primjerenost” ne zahtijeva usvajanje pravnog okvira u SAD koji je istovjetan onome koji postoji u EU. Međutim, gledano kao cjelina, „Zaštita privatnosti” i američki pravni poredak trebaju obuhvatiti sve ključne elemente europskog okvira za zaštitu podataka, a prijedlog Privacy Shield-a ne uključuje adekvatno sve mjere za zaštitu europskih prava pojedinca na privatnost i zaštitu podataka.